La culebra que formó el río
Donde ahora está el río, la serpiente se acostó y toda la noche se escuchó ruido. Parecía que estaba tocando una marimba. La gente sentía mucho miedo: "¿Qué será? ¿Irá a destruirnos?"
El pueblo temblaba, parecía que se estaba meciendo en una hamaca.
Al amanecer vieron un río y más se espantaron. Pasó la culebra y se llevó algunas casas. Pero no era cualquier serpiente esta culebra. Tenía un cuerno en medio de la frente, era grande como una casa y cuando caminaba araba la tierra con su cuerno hasta que brotaba el agua.
La culebra se fue río abajo, y deslumbraba como los relámpagos que se ven cuando llueve. Y tronaba también.
Llegó a un lugar que se llama Conacaste, donde hay una piedra enorme. Allí se detuvo la culebra, ya no pudo pasar, dio la vuelta.
Las montañas se rajaron y las personas tuvieron que subir al monte. Corrieron, pero sus casas fueron barridas por el agua.
La serpiente siguió hasta Santa Bárbara, a un lugar que ahora se llama Encuentro. Allí se topó con un macho, que venía de Ipala. Las culebras se juntaron y así enredadas siguieron bajando. A la serpiente macho se le rompió su cuerno, por venir jugando con la hembra. Y de este cuerno roto se formó una piedra, que se llama Cuerno Pegado. Dicen que cuando el macho volteó a ver a su compañera se le quebró el cuerno. Por eso ya no llegó hasta el Poniente, se desvió para otro lado y ya no siguió para donde iba. La hembra lo perdió.
El mar está lleno de culebras. Las que viven en las montañas bajan al mar cuando tienen su celo, para buscar pareja, y hacen daño cuando bajan. Las del mar tienen a sus yernos y a sus nueras, y las de las montañas bajan a buscar a sus suegros.
Hay otras culebras que bajan sin hacer daño; son las que tienen permiso de Dios. Eso cuentan y nos daría risa, pero ya no, porque las vimos aquí mismo, en nuestro pueblo.
Despertar del jaguar: vida y palabras de los indios de América. (2003). (C. Nine, Ilus.). Secretaría de Educación Pública; Fondo de Cultura Económica.
LE KAAN BEET LE BEEJKANJA’O’
Le beejkanja’ ku k’aaba’tik
Jocatán, ku máan u yáalkab ichil k kaajalo’, síij yo’olal máanik juntúul kaan,
tumeen ka’ache’ mina’an. Leti’ le kaan beet u yantalo’. Ku ya’alale’ juntúul
ch’upul kaan beet u yantal u ch’o’och’o’ot yéete jóomjóom k’óom bejilo’. Tumeen
bin ch’upul kaane’ ma’ u yojel meyaji’.
Ti’ le tu’ux yaan le beejkanja’o’
le kaano’ xáanchaj pekekbali’ yéetele’ máan áak’ab táan u yu’uba’al k’a’ankach
juum, bey táan u pa’axal máarinbáae’. Le u máakilo’ob le kaajo’, tu ch’a’ajo’ob
sajakil: “ba’ax ta t’aan. Ku ya’aliko’ob. Yaan wáa ta t’aan u xu’ulsiko’on”.
Tuláakal le kaajo’ tu tíitubáa,
bey táan u yúumbal ti’ jump’éel k’áane’.
Le ka’aj sáaschaje’ le
kajnáalo’obo’ tu yilajo’ob jump’éel beejkanja’ ba’ax beet u jach ja’ak’al u
yóolo’ob. Le kaano’ ma’ chéen kaani’, yaan junp’éel u baak tu táanil u po’ol,
jéet nojoch, bey buka’aj junp’éel naje’, táan u máane’ ku k’óoyik le lu’um
yéetel u baako’ tak kéen jo’op’ok u yáalal le ja’o’.
Le kaano’ bin u náachtal te’el
tu’ux k ilik u yéemel le beejkanja’o’, ba’ale’ kéen k’áaxak cháake’ ku yilpajal
ki’ichkelem kéen léembalnak u jaats’ cháak.
K’uch ti’ junp’éel kúuchil ku
k’aaba’tik Conacaste, tu’ux yaan junp’éel nuxib tuunich. Ti’ náak le kaano’,
ma’ béeychaj u máansiki’, ba’ale’ tu lochaj u bejil u bin.
Tu potaj le múulo’obo’ ka’aj máan
yáanal, u kajnáalilo’ob le kaajo’ yanchaj u na’akalo’ob ka’anal lu’um,
áalkabnajo’obij ba’ale’ u yotocho’obe’ ya’ab níiki’ yo’olal u muuk’ le ja’o’.
Le kaano’ ka’aj chíikpaj tak tu
kaajil Santa Barbara, ti’ junp’éel kúuchil ts’a’ab u k’aaba’t Encuentro. Te’elo’
tu yilajubáa yéetel juntúul u xiibil kaan ku taal tak Ipala. Tu ka’atúulalo’obe’
tu nupajubáaob, bey túun u méek’majubáajo’obo’ tu ch’a’ajo’oltaj u yéemelo’ob.
Ti’ le xibil kaano’ káach u baak ikil u bin u báaxal yéetel le ch’upul kaano’. Le
túun le u baako’ tu sutajubáa junp’éel tuunich tu k’aaba’taj Cuerno Pegedo. Ku
ya’ala’ale’, káach u baak le xibil kaano’ úuchak u sutik u yich u yil u xch’upul
kaano’. Le o’olal túune’ ma’ k’uch tak chik’ini’, lóoch táaxel bejil, ma’ k’uch
tak tu’ux unaj bin ka’achi’. Leti’ le ch’upul kaan beet u sa’atal yóolo’.
Le k’áak’náabo’ chuup yéetel
kaano’ob. Le kaano’ob yano’ob te’el ka’anal múulo’ ku yéemelo’ob k’áaknáab kéen
jo’op’ok u chokojpoolilo’ob tia’al u kaxant u núupo’ob yéetele’ ku beetiko’ob
k’aas kéen éemeko’ob. Le yano’ob te’el ich k’áak’náabo’ yaan u yíichano’ob, u
yaalo’ob yéetel u yilibo’ob, le yano’ob te’el ichil le káaxo ku yéemelo’ob u
xíimbalt u yuum u yíichamo’ob.



Comentarios
Publicar un comentario